3. korak: štemanje

Štemanju prethodi priprema:

  • Detektorom metala potrebno je ispitati sve zidove kroz koje i uz koje će prolaziti dimnjak. Sve pravce kuda ide armatura i električni kabeli treba označiti (olovkom po zidu). Detektor smo posudili od frenda.
  • Prostor oko peći i budućeg dimnjaka oblijepiti zavjesama od najlona kakve se kupe u trgovinama za boju i lakove. Dođu 5-6 kuna komad. Treba i krep-trake. Iako je sve marljivo ograđeno nemojte imati iluzija o tome da će se potpuno eliminirati prašina. I uz najveću pedantnost cijeli će stan biti prekriven slojem fine prašine (crvenkaste – ako se štema cigla ili sivkaste – ako se štema beton).
IMG_1965

Rupe za prolaz dimnjaka kroz zid i ploču.

IMG_1971

Jedan od brojnih načina kontrole i crtanja / mjerenja. U rupi se vidi priključak za ložište.

IMG_1958

Rupa u zidu (gledano iz pravca peći).

IMG_1963

Rupa u zidu sa strane kud će izići priključak za ložište.

U ovome trenutku uočljiva je blizina prekidača za svjetlo. Štemanje je otvorilo novi problem: struja, o tome više u sljedećem postu.

2. korak, ponovno

IMG_1952

Nekoliko provizorno složenih osnovnih komponenti.

Cijeli Schiedel-ov set od nehrđajućeg čelika stiže uredno složeno u kutijama i stane u gepek i zadnji sic manjeg auta, a cijeli dimnjak u duljini od oko 4.5 metara ima oko 50 kg! Odlučili smo se za Schiedel ICS s dvostrukom stijenkom između kojih je izolacija od kamene vune debljine 2,5 cm. Unutarnja cijev je promjera 150 mm, a vanjska 200 mm. (Postoji i opcija s 5 cm izolacije, ali bi onda vanjski promjer bio 250 mm i ne bi ga mogli “progurati” svugdje gdje treba proći.) Koštao nas je oko 9.000 kn, a vi vidite za sebe. Cijena ovisi o komponentama koje ćete trebati, a postoji popriličan broj mogućnosti. Napominjemo da ne reklamiramo Schiedel niti ikoga drugoga. Postoje i drugi slični sistemi i proizvođači dimnjaka od nehrđajućeg čelika. Interesirajte se ovisno o mjestu stanovanja, načinima plaćanja i isporuke…
U ovome trenutku imamo betonsko-keramički dimnjak viška. U Bauhaus-u, gdje smo ga uzeli, ne postoji mogućnost zamjene Schiedel-ovog betonsko-keramičkog za Schidelov ICS (inox) dimnjak “jer ga nemaju u ponudi”, a kako se radi o velikom lancu i korporativnoj poslovnoj filozofiji, mogli smo se slikati. Zato postoji “jamstvo zamjene” koje se mora realizirati u roku od četiri tjedna od datuma kupnje. (“Da ste platili kešom, mogli biste tražiti povrat novca. Ovako je samo moguća zamjena za nešto drugo.”) Odlučili smo se mijenjati betonsko-keramički dimnjak za novu peć jer je postojeća ionako bila u planu za zamjenu (doduše, to smo kontali tek za dogodine).

IMG_1953

Kaže “Delux”

Betonsko-keramički dimnjak zamijenili smo za peć sa slike. Malo smo nadoplatili za samu peć i kupili još cijevi i koljeno (Bauhausova robna marka “Rauchrohr”). Cijev od metra, cijev od 25 cm, koljeno od 25 cm i jedna rozeta došli su nas oko 700 HRK.

Malo projektiranja

dimnjak___

Bočni presjek stana sa skicom budućeg položaja dimnjaka

dimnjak__

Ista stvar, samo iz malo drugačijeg kuta

Srećom, svoj smo životni prostor jednom nacrtali u tri dimenzije (Google-ovim Sketchup-om). Mogli smo crtati i ručno, ali ovako je lakše. Istu skicu poslali smo ljudima u Schiedel da nam skroje ponudu.

Promjena plana

U ovome trenutku shvatili smo da trebamo promijeniti položaj dimnjaka iz barem dva razloga:

  • kako bi mogli imati mjesta za posudu s vratašcima za čišćenje dimnjaka;
  • jednom ćemo uređivati potkrovlje, a trenutni položaj dimnjaka malo smeta na ulazu u taj prostor na katu;

Sljedeća bolna spoznaja bila je da će keramičko-betonski set kakav smo uzeli imati barem 500 kg (s produžetkom, armaturom koja povezuje dimnjak kroz kutove keramičkih blokova, cementom i kapom). Tako težak dimnjak ne možemo staviti s druge strane zida jer ploča na tome mjestu nema dovoljnu nosivost. Trebat će u prostoru ispod (garaža) graditi neku vrst potpornja. Konzultiramo se s građevinarima, rađaju se neka rješenja, ali sva redom su komplicirana i zahtjevna.
Kvragu. U stresu smo. Kuća je već prljava, a sad ćemo imati koji tjedan štemanja, zidanja, malte…

Tijekom jedne večernje šetnje shvatili smo da je najbolje odustati od keramičko-betonskog dimnjaka i ići na izvedbu od inox-a jer je takav dimnjak puno lakši. Razlika u cijeni je velika, ali nema problema s nosivosti i nema zidanja. Heureka!

2. korak: kupovina dimnjaka

IMG_1797

Prezentacijski postav dimnjaka u trgovini.

IMG_1796

Cijena na polici u trgovini. Doduše za set promjera 14 cm. Kupili smo onaj promjera 16 cm. (Bio je nešto malo više, oko 2.300 HRK.)

IMG_1815

Trgovine nude razne adaptere za spajanje ložišta, vratašaca za čišćenje itd…

IMG_1816

Blokovi, ulošci, izolacija i dr. potrebno za eventualna produljenja osnovnog seta mogu se uzeti na komade, po želji…

Što ti prvo padne na pamet kad kažeš dimnjak. Vjerojatno ništa.
Drugo što ti padne na pamet jest veliki betonski zidani dimnjak s keramičkim ulošcima.
Odlučili smo se na dimnjak marke Schiedel promjera 16 cm  jer će se jednog dana možda mijenjati peć, a možda i cijeli sustav grijanja. Na primjer, kako su nam objasnili dimnjačar i Google, 16 cm je dovoljno za jače peći ili čak centralna grijanja…
Ovisno koliko ste udaljeni od trgovine, bit će potrebno oko 50-100 HRK za troškove prijevoza. Dovoljna je trokolica. Schiedelov set od 3 metra težak je nešto manje od 300 kg i isporučuje se na paleti. Nakon što ga dovezete potrebno je tih par stotina kilograma prenijeti na potkrovlje. Betonski blokovi teški su k’o vrag.

Više ga nema. Što je ostalo?

IMG_1941

Rupa u podu potkrovlja nakon uklanjanja ostataka dimnjaka

IMG_1940

Kondenzat (tj. kiša) upio se u beton kojim je bio obzidan prolaz kroz ploču. Kako nam je rekao dimnjačar potrebno je otući sve što je promijenilo boju.

IMG_1919

Pogled prema gore: rupa na stropu nakon uklanjanja rozete. Okolni beton natopljen je smrdljivim kondenzatom. I tu je potrebno otući sve što je promijenilo boju.

Ukratko, ovih par postova do sada opisuju sistem gradnje koji bi se mogao nazvati “Kako ne treba“: dimnjak zidan ciglom, bez ikakve cijevi iznutra i bez posude (sistema) za odvođenje kondenzata ili pristupa za čišćenje. Pogrešno i potencijalno vrlo opasno! Normalno, kad je građeno radilo se na brzinu, bez projekta ili konzultacija, a planirala se samo povremena upotreba… Problem je nastao kad je povremena upotreba prešla u neprekidnu, ali vjerojatno i uslijed nedavnog “štemanja” u blizini dimnjaka koje ga je možda rastreslo… Sad nema veze, više ga nema.

1. korak: rušenje dimnjaka

IMG_1921

Načeli smo ga

IMG_1924

Dovoljan je priručni alat: u Dalmaciji bi rekli “maca i špica”.
(“Maca” se ne rimuje s mačkom od milja nego npr. s “kaca”. “Špica” se rimuje s “pizza”.)

IMG_1928

Pogled odozgo na netom srušeni dimnjak. Bit će nereda!

Tijekom rušenja rupa je zatvorena s donje strane građevinskim podupiračem i komadom daske. Nismo fotkali.

IMG_1931

Potrebno je zbrinuti otpad. Srećom imamo otpad iza kuće 🙂

Za ovaj je korak potrebna hrabrost i snaga. Hrabrost za izlazak na krov, a snaga za rušiti i odtegliti sve cigle…
Cigle mogu poslužiti za, npr. ložište nekog kamina…